Nakon izgubljenog posla nekadašnja profesorka Filozofskog fakulteta Jelena Kleut postala je novi simbol studentskog pokreta. Ovakvo stanje stvari samo iznova pokazuje malograđanski karakter ovog pokreta koji članovi srpske inteligencije koriste kako bi razrešili međusobne probleme i stekli bolju poziciju u društvu.
Detalji. Kleut je na sednici održanoj 20. novembra 2025. ostala bez višeg zvanja koje je očekivala da će dobiti na univerzitetu u Novom Sadu. Iako ovo nije predstavljalo otpuštanje sa posla, kako je i ona sama to rekla, nedavno je stigla vest o zvaničnom otkazu.
Nakon prvobitnog događaja postala je gost svih opozicionih medija, kao i novi mučenik studentskog pokreta, dok su, nakon nedavne zvanične odluke kojom joj je oduzet posao, studenti Filozofskog fakulteta u Novom Sadu otpočeli blokadu istog.
Treba da znate. Kleuta, kao i svi ostali univerzitetski profesori, predstavlja privilegovanu klasu unutar kapitalističkog sistema čiji cilj nije urušavanje kapitalizma (koliko god neki od njih to voleli da pričaju) već zadržavanje svojih privilegija unutar njega. Ovo se lako može videti u retorici gotovo svih buržoaske inteligencije, koji su u prethodnoj godini podržali studente u blokadi, koja se svodi na govorima o važnosti „autonomije univerziteta“ i drugim povicima za povećanje budžeta u kulturi i sl.
► Sam govor profesorke uopšte ne krije ciljeve njenog dela buržoaske inteligencije, iako ga ulepšava samohvalisavošću i uzdizanjem studentskog pokreta. Pogledajmo kraj njenog govora koji u potpunosti ogoljuje namere njene klase, makar ona i ne bila u potpunosti njih svesna:
Citat: „Naša nada, jednom kada režim pošaljemo u istoriju, pretvoriće se u zahtev za odgovornost svih nasilnika, svih koji su učestvovali u nepočinstvima, i posebno odgovornost onih koji su ta nepočinstva počinili prema univerzitetu i na univerzitetu. Posebno ćemo tražiti odgovornost onih koji su urušavali autonomiju univerziteta.
I, na kraju, iako još uvek nemam zvanje za koja su stručna tela rekla da ga zaslužujem, iako su mi oteli učionice u koje su moji studenti ulazili sa osmehom, i dalje sam sa vama, i dalje se nadam da ćemo zajedno doći do odgovornosti.“
► Svako ko je i malo upoznat sa načinom na koji univerzitetski kolektiv funkcioniše shvatiće da su pojedini njegovi članovi i grupe sačinjene zarad zajedničkih interesa kako bi poboljšale svoj položaj. Znajući to, ovaj govor se može čitati kao otvorena namera ka revanšizmu ukoliko u budućnosti kapitalistička podrška pređe na stranu profesorke Kleut i njene grupe.
► Kako smo sada videli šta je u pitanju potrebno se okenuti drugoj temi. Kakve veze radnička klasa ima sa ovim? Kratak odgovor na ovo je nikakve!. Kao što smo od početka govorili, studenti predstavljaju malograđanski pokret čiji jedini cilj jeste zamena jedne grupe kapitalista drugom grupom kapitalista, pri čemu bi glasnogovornici kao što je Jelena Kleut nesumljivo dobili počasne pozicije u novom sistemu kao ideolozi nove grupe kapitalista. Radnička klasa bi, za razliku od njih, ostala u istom položaju, eksploatisana od strane buržoaske kalse i još nesvesnija ove činjenice usled obmana njihovih ideologa.
► Dok se svaki gubitak posla na univerzitetu, pozorištu ili na nekom drugom, iz malograđanske perspektive, “uzvišenom” mestu strogo osuđuje i tretira kao kraj sveta za „žrtvu“, gubitak posla radnika se tetira kao normalno stanje stvari i koristi samo kao propaganda opozicionih kapitalista, koji bi, jelte, „da su na vlasti sprečili to da se dogodi“.
Zaključak. Sve gore navedeno predstavlja poprilično oštru kritiku srpske inteligencije i celokupnog malograđanskog pokreta, ali da li to znači da ljudi koji pripadaju nekim od ovih grupa nemaju nikakvu ulogu u klasnoj borbi? Odgovor na ovo je ne, ali je potrebno u potpunosti promeniti način razmišljanja i praktičnog rada koji pojedinci ovih klasa imaju, a iz istorije nam je poznato da mnoštvo njih neće moći to da uradi, te će ostati samo korisni idioti ili otvoreni saradnici kapitalista. Prvenstveno je potrebno odbaciti sve razne idealističke teorije o društvu, kao i taktiku individualističkog nastupa, a umesto njih usvojiti i aktivno izučavati teoriju marksizma-lenjinizma koja jedina daje naučno objašnjenje društvenog kretanja i koja je i praktično pokazala svoj uspeh.
Jedino kroz organizovano izučavanje ove teorije i njenu praktičnu primenu putem komunističke organizacije pripadnici inteligencije, kao što je gorepomenuta profesorka, mogu svoje priviliegije iskoristiti za progres čovečanstva, a ne zarad sopstvenog pozicioniranja usred njegove stagnacije.