Vlada je nakon pregovora sa sindikatima donela odluku o minimalcu za sledeću godinu.
Detalji.Minimalac za 2027.godinu će iznositi 70.470 dinara odnosno 600 evra, najavio je ministar finansija Siniša Mali nakon propalih formalnih pregovora sa sindikatima koji su tražili minimalnu zaradu od 650 evra pozivajući se na obećanja ministra, koji je pre samo nekoliko dana ponovio to obećanje da će do kraja sledeće godine toliko iznositi minimalna zarada.
Obrazloženje zašto nije moguće više povećati minimalac, prema raznim istraživanjima je zato što 44% poslodavaca ne bi moglo da finansijski izdrži takvo povećanje i da će čak i trenutno povećanje da “pokrije” vlada Srbije.
Treba da znate.Ideološku potporu buržoaziji dali su razni “stručnjaci” poput Miše Brkića koji je napisao članak pod nazivom “Minimalna zarada treba da bude 0,00”, u članku Brkić se bori protiv ideja “potrošenog marksizma” i “digitalnih levičara” koji se bore za povećanje minimalca na nivo plate za “dostojanstven život” koja iznosi 154.740 dinara.
Brkićeva prva tačka jeste da treba više da se fokusiramo na generisanje vrednosti (cena radna snaga je samo trošak) a ne na raspodelu vrednosti, druga tačka je: “Vlasnik biznisa nije u obavezi da bilo kom radniku obezbeđuje dostojanstven život.To je obaveza svakog pojedinca. Kako će pojedinac to da uradi, zavisi isključivo od njega, to je njegov lični problem i izbor.”
Pozabavimo se ovim tvrdnjama, radna snaga je jedini stvaralac vrednosti i upravo zbog toga je kapitalisti kupuju, kako bi radnici stvorili dodatnu vrednost to jest profit koji kapitalisti prisvajaju. Brkić je apsolutno upravu kad kaže da kapitalisti nisu u obavezi da obezbede “dostojanstven život” radnicima, jer cilj proizvodnje u kapitalističkom sistemu jeste profit a ne zadovoljavanje ljudskih potreba. Domaći neuki levičari su apsolutno naivni sa svojim moralisanjem da je moguće imati “dostojanstven život” pod kapitalističkim jarmom.
Takođe jedna vrlo bitna stvar jeste sindikalna borba radnika za bolje uslove rada, veće plate, kraće radno vreme. Koliko god da je ona neminovna i čak dobrodošla ona neće ukinuti najamno ropstvo radnika, samo će poboljšati uslove ropstva i to na vrlo kratko vreme zato što je sindikalna borba zapravo tržišna borba a svaka pobeda radnika na ovom polju kompletno zavisi od stanja tržišta koje je u svojoj suštini anarhično i neminovno dovodi do kriza koje uništavaju živote radnika.
Način na koji trebamo da se borimo protiv ideoloških pudlica kapitalista nije malograđanskim moralisanjem već izučavanjem socijalističke teorije koja je odavno temeljno objasnila kako kapitalistički sistem funkcioniše i kako možemo da ga prevaziđemo.
Zaključak. Jedino uspotavljanjem socijalističkog načina proizvodnje, zasnovanog na društvenom vlasništvu nad sredstvima za rad je moguće obezbediti stvarno dostojanstven život svim radnicima, jer osnovni cilj socijalističke proizvodnje nije profit manjine kapitalističkih vlasnika već maksimalno zadovoljavanje materijalnih i kulturnih potreba cele zajednice.
Politšturm regularno objavljuje marksističko-lenjinističke analize ključnih političkih i ekonomskih problema. Zapratite nas na Youtube-u, Instagramu i Diskord-u. Pridružite nam se kako (RS ili HR) biste nam pomogli u našem radu.